Možda će nekima zvučati poprilično čudno ili pak bolje rečeno smiješno, ali već sa samo četiri godine točno sam znala da ću kad narastem biti upravo ovo što sam danas. Zapravo probat ću vam prethodnu rečenicu potkrijepiti i jednom malom sličicom iz mog djetinjstva.
Naime sve moje lutke (a bilo ih je mnogo) nisu dugo mogle zadržati svoj prvobitni izgled. Znate zašto? Zato što bih uzela škarice u ruke i svakoj napravila novu frizuru, a onda bi s velikim guštom (tako barem kažu moji roditelji) nakon toga i našminkala. Kistovi za oči i mamini ruževi bili su mi zanimljiviji od ičega. Ali to nije bila samo dječja faza ili fasciniranost pravim ženskim stvarima (jer naravno, malo je djevojčica koje se nisu igrale na isti način kao i ja u tim godinama), to je, ako pogledamo današnju sliku mog života, prema svemu sudeći bilo nešto što je odredilo moj životni put.
